Misli ne priznaju, al srce sluti da ovaj dugi let je pad u sumrak.

Tek tolko da se javim, ako itko jos dolazi na ovaj blog.
Javljam da sam napokon kupila djembe.
Sada je moj san bio ostvaren.
Zove se Leean.
To vam je spoj Annabel Lee i leona. Lava mislim.
Cool, kaj ne?
Imala sam poteskoca, razno raznih, da dodem do tog kralja, ali sve je to iza mene.
Vec sam svirala. Sa hare krishnom. U Zagrebu. Sasvim slučajno.
Dobila sam ljetni posao. Mjesec dana, puno para.
Imat cu za seasplash. I za Veneciju.
Bio mi je rođendan.
Zadnji maloljetni.
Cool.
Danas sam shvatila da ja zaista nemam skroz tipični karlovački e naglasak.
Možda zato jer mi je majka dalmatinka.
Neka, neka.
Moja mala seka je jako narasla.
Govori weeeeee kada želi da je vrtim. A i zna puno riječi.
Počelo je proljeće.
Kolko tolko. Trenutno kiša pada i hladno je. Iako je meni stalno hladno. Bar u zadnje vrijeme. Pokrivam se sa poplonom i 3 deke. A moja seka samo sa jednom dekom u navlaci od poplona.
Ali kažu da je proljeće. A ja im želim vjerovat.
Uskoro ću napisat neki post koji liči na mene.
Čim se usudim izvadit svoju već pomalu rastrganu converse bilježnicu sa tvrdim koricama, sa, unutra, obavijesti o nekom grobnom mjestu koji smo ukrali nekom grobu.
Tada ću nešto napisati.
Ubrzo.

Ona tamo mačka u kutu zavija
Netko joj je stao na rep.
Lijepa je. Iako ima očnu mrenu i sive brkove.

Stariji čovjek sjedi na klupi.
Sam.
Čita novine.
Sjedi prekriženih nogu, obučen u odjelo sa crnim šeširom na glavi.


Djevojčica se igra sa svojom lutkom.
U dvorištu.
Djevojčica ima dugu ravnu, smeđu kosu, i obučena u cvijetnu ljetnu haljinu i ima lijepe cipele.
Njena lutka ima neravno ošišanu kratku kosu.
I lice prošarano crnim flomasterom.
Gola je.

Djevojka u crnoj majici leži na svome krevetu u fetus položaju.
Drži pismo u ruci.
Iako ga je pročitala bezbroj puta.
Vide se suze u njenim zelenim očima.




Jedna žena hoda kućom tražeći svoju objeglu mačku.
Mami je hranom.
Ne zna zašto je pobjegla.

Starija žena sjedi doma rješavajući križaljku dok se kuha voda za juhu.
Uskoro će ručak. Čeka muža da se vrati doma.

Otac svoje kčeri sjedi za šankom u lokalnoj birtiji i pije.
Priča čovjeku do sebe kako su žene kurve.
Uskoro će doma.


Dečko u crnim starkama se šeće parkom.
Držeći curu za ruku.
On ima prazan pogled.
Ona je sretna.








"Ubrzani Anđeli Boli izliječu iz života
kojim pucamo u mrak, nasumice."

Zašto moj um kruži ok tebe?
Zašto se planeti pitaju kako bi
Bilo biti poput tebe

Sva su tvoja nježna divlja obećanja bile riječi
Ptice, beskonačno u letu

Tvoj je pas još uvijek izgubljen u smrznutoj šumi
ili bi inače dotrčao do tebe
Kako da dotrči di tebe
Vuče se krvav od bolesti po snijegu
I dalje njuška kapije & i traži po
Strancima tvoj miris
koji je jako dobro upamtio

Je li to mjesec na tvom prozoru
Da li se ludilo smije
Možeš li još uvijek protrčati plažom
kamenim dnom ispod bez njega?

Zimska Fotografija
naša ljubav je ugrožena
Zimska Fotografija
naša ljubav je ugrožena
Sjedimo po cijelu noć. razgovaramo & pušimo
Brojimo mrtve & čekamo jutro

(Hoće li tola imena & lica opet doći
Ima li kraja srebrnoj šumi?)

Danas je dan zaboravljanja zaboravljenog zaborava.
Zima je. Koja je godina? Ne znam.
Koji je datum? 26.1.
Mjesto? Različito.

This is the end my beautiful friend.
This is the end my only friend.

Hodamo kraj Korane.
Bablje je ljeto.
Ona nije ledena.
On je hladan.


Zar nije sve što vidimo ili što nam se čini samo san unutar sna?


Sjedimo.
Pričamo.
Ona i ja.
Prisjećamo se.
Hladne nam drage zime.

Stvari se mijenjaju.i onda kad nitko u to ne vjeruje.
I ništa više nije kao prije.
Dovoljno je samo čekati.


Čule smo da vitamin C pomaže mamurnuku.
Samo nemojte rezati limun lijevom rukom ako niste lijevak.
Mogli biste se porezati 2 puta.
Nekoć je bilo drugačije.
Sada je drugačije.


Sjećanje na radost ima svoju gorčinu,
a uspomene na užitak svoju bol.

Prelijep je dan.
Sunce sija, mraz se vidi samo na sjenama od drveča.
Djeca vrište i plaču.
Boje se strašnih zvukova.
Stariji cijepaju drva.
Hladno se.

Iznova uđi u slatku šumu
Uđi u vreli san
Pođi s nama
Sve je razbijeno & pleše.

Danas je dan zakopavanja prošlosti.
Nedostupne smo.

Dok je postojala mračna noć radija
& preuzela kontrolu & mi smo se ljuljali u njenoj mreži obuzeti statistikom
& pogođeni strahom bili smo povučeni dugo iz dubokog sna, & zabrinuti vrtlari probudili su nas u suton i silom vodili kroz od rose mokru džunglu do strmog sljemena, poviše
Mora...

Prva električna divljina spopala je
ljude
jednog dragog petka.
U zraku je bio znoj.
Kanal je slao zrake,
simbol moći.
Tamjan je mračno ključao.
Tko je tada mogao znati da će
tu sve okončati?


Jedan školski autobus zabio se u vlak.
Bilo je to Raskrižje.
Nevina živost.
Nisam se mogao izvući sa svoga sjedišta.
Cestu su zatrpali
mrtvi mahniti plesači.
Upomoć,
zakasnit ćemo na nastavu.


Skrovito komešanje glasina
promarširalo je dvorištem i
nehotice nas shrvala
Planinska groznica.
Gola djevojka
pored jarbola zastave.


U zahodima je sve bilo mirno
i tiho
sa zelenom solju latrine.
Trebali su pokrivače.


Konopi su lepršali.
Osmjesi laskali
i progonili.


Ormarići su provaljeni
i tajne otkrivene.


Divne li muzike.


Divlji zvuci u noći
Glasovi anđeoske sirene.
Lavež golemih pasa.
Auti vrište u brzinama
i urlaju
na divljem putu
Gdje gume zapinju i kližu
po opasnim zavojima.


Omiljeni uglovi.
Mažoretkinje silovane u
ljetnikovcima.
Drže se za ruke
i njišu bokovima ususret
nedjelji.


Ti vitki slatki sati očaja.


Vrijeme po hodnicima traga
za umom.
Ruke su zadržale vrijeme.
Klima se mijenjala poput
zavodljivog plesa.


Žene noći.
Čudesni sakramenti sumnje.
Mrko izlijeću u provalama
straha i krivnje
u šupljini rodnice
ispod
Pojasa zvijeri.

Ovaj post je posvećen Mikiju.
Miki je jedno predivno stvorenje šta postoji na zemlji našoj.
Upoznala sam ga noćas i odmah ostala bez teksta.
Upoznala sam ga sa svima, i svi su ga zavoljeli. Neki su ga hteli povesti sa sobom, a neki su ga čak htjeli i zlostavljati.
Miki je predivan i zrači nekakvom plavom svjetlošću.
Ima on dobru karmu.
Vrtio se noćas kao nikada u svome životu. Sretan je s nama.
Kada je izašao iz baze malo je poblijedio.
Ali... Ivana ga je odmah razveselila sa svojim glupostima i skorim padovima.
Miki je među prvima čestitao rođendan mom prijatelju.
Neki su ga htjeli rastrgati, ali neda se on. Snažan je on, znate?
Moju pričicu će potvrdit svi koji su ga upoznali noćas!
On se sada odmara, te kreće u nove pustolovine!

Vidjela sam te večeras. U Ziheru.
Potrčala sam prema tebi, sretna kako dugo nisam bila.
Pokrila sam ti oči rukama, da prepoznaš tko je.
Okrenuo si se. Pogledao si me čudno.
To si nisi bio ti. Kako bi to uopće mogao biti ti?
Nisam te vidjela odavno.
Nedostaješ mi.

I was walking home from school on a cold winter day.
Took a shortcut through the woods, and I lost my way.
It was getting late, and I was scared and alone.
But then a kind old man took my hand and led me home.
Mama couldn't see him, but he was standing there.
And I knew in my heart, he was the answer to my prayers.

I believe there are angels among us.
Sent down to us from somewhere up above.
They come to you and me in our darkest hours.
To show us how to live, to teach us how to give.
To guide us with a light of love.

When life held troubled times, and had me down on my knees.
Theres always been someone there to come along and comfort me.
A kind word from a stranger, to lend a helping hand.
A phone call from a friend, just to say I understand.
And aint it kind of funny that at the dark end of the road.
Someone lights the way with just a single ray of hope.


They wear so many faces, show up in the strangest places.
To guide us with their mercy, in our time of need.

Preplašeno sam iskočila iz kreveta. Glupa melodija na mobitelu zbog koje ću jednog dana doživjet srčani infarkt! Dobro, jutro je, Gledam koliko je sati i koji je datum. Bliži se završetak prvog polugodišta. Križam još jedan dan na kalendaru, kao da sam u vojsci i vračam se doma za koji dan. Uzimam torbu i lagano krećem prema autobusnoj stanici. Hodam polako, uživam u svakom trenutku. Još nije pao snijeg, ulice su čiste i suhe. Kroz kosu mi prolazi vjetar. Jugo. Fuck, nisam uzela kišobran. Nema veze, obožavam kišu! Na ulici nema nikoga, možda pokoji pješak koji gleda u pod i brzim korakom kreće prema svom cilju. Ja bih najrađe vrištala, pjevala, skakala i plesala. Polagano se bliže blagdani. U trbuhu mi plešu leptirići dog gledam okićen grad.
Na uličnim svjetiljkama sviraju svjetlucavi anđeli. Postavljen je i veliki bor, i iako jiš nije okićen predivan je. Izlozi dućana su također okićeni...
Dolazi mi bus, i ulazim u njega. Čini mi se da nitko osim mene nije oduševljen. Svi se čine toliko zaposleni da ni ne primjećuju kako vrijeme leti oko njih. Odrasli se ne vesele prvom snijegu, kićenju bora, postavljanju božićnih ukrasa, i planiranja o novoj godini. Osjećam se kao dijete.Mali princ bi rekao:"Odrasli ne razumiju djecu." I ja se slažem s njim. Moja sreća je svakim korakom sve veća. Ona ulazi u bus a ja je čvrsto zagrlim i ne puštam je. "Volim te,", šapnem joj.

Scena 1: Mjesec je tanak, gotovo anoreksičan dok sije neopisivom ljepotom na tamnoplavom nebu. On gotovo zlatan, a iznad njega nazire se jedna jedina zvijezda koja se natjecala s njim sa svojom blještavoću. Mjesec je ipak pobijedio. Nedaleko ispod njih su tri duguljasta oblaka. Oni su sivo-roze boje i protežu se po čitavom nebu...

Scena 2: Iza rešetaka plave ograde mosta na Turnju vidi se Mrežnica. Iznad nje se digla magla, koja izgleda kao da tisuće duhova izlazi iz rijeke i dolazi natrag u život. Rijeka zaobilazi na lijeviu stranu, duhovi nestaju, a s obje strane rijeke nalazi se drvored drveća kojima ne znam ime.

Scena 3: Iza ogoljenih drveća čija mi imena ponovo nisu poznata naziru se oblaci. Zapravo to su sve, samo ne oblaci. Prekrasni su, ružićasti, protežu se dokle mi pogled seže, i ispod te linije su ružićaste bore. U jednom trenutku izgleda kao da je cijelo nebo ružićasto,

Scena 4: Ispod Gvozda je selo koje se ne vidi jer ga je prekrila magla. Kuće se uopće ne vide, samo se u daljini nazire nepoznata šuma. Ako dođete pola sata kasnije vidjet ćete cijelo selo. Ja ga još nisam vidjela.

Scena 5: Odjednom me zabljesnu zrake sunca, a nažalost nisam vidjela njegov izlazak jer je na suprotnoj strani busa. Prekrasno je, veliko, žuto... Uskoro toplo...

Scena 6: Vidim svoju bilježnicu iz biologije. NAžalost moram učiti. Pitat će me za koja 2 sata.
Ali zbog ovakvih jutra ništa mi ne može pokvariti dan!



Cross the border,
Into the big bad world
Where it takes you 'bout an hour
Just to cross the road
Just to stumble across another poor old soul from
The dreary old lanes to the high-street madness
Eye fight with my brain to believe my eyes
And it's harder than you think
To believe this sadness
That creeps up my spine
And haunts me through the night
And life is good and the girls are gorgeous
Suddenly the air smells much greener now
And I'm wondering 'round
With a half pack of cigarettes
Searching for the change that I've lost somehow

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know

Where'd the days go? When all we did was play
And the stress that we were under wasn't stress at all
Just a run and a jump into a harmless fall from
Walking by a high-rise to a landmark square
You see millions of people with millions of cares
And I struggle to the train to make my way home
I look at the people as they sit there alone

Life is good, and the sun is shining
Everybody flirts to their ideal place
And the children all smile as a boat shuffled by them
Trying to pretend that they've got some space

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know

Life is good, and the girls are gorgeous
Suddenly the air smells much greener now
And I'm wondering 'round
With a half pack of cigarettes
Searching for the change that I've lost somehow

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know

These streets have too many names for me
I'm used to Glenfield road and spending my time down in our Arkie
I'll get used to this eventually
I know, I know
(Paolo Nutini:These streets)